HIPERION

Samo opušteno i budi ono što jesi
 
PrijemPrijem  PortalliPortalli  KalendarKalendar  Često Postavljana PitanjaČesto Postavljana Pitanja  TražiTraži  Registruj seRegistruj se  PristupiPristupi  

Delite | 
 

 Zal Kopp

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:37 am

O TEBI , LJUBAVI MOJA JEDINA


Namjeravam , o tebi nekoliko rijeci napisati jedina moja ljubavi .
Sretan sam , jer si moja , u rijecima jedina i ljubav u pjesmi ,
u tisini i gubljenju glasa dok promatram nebo iznad ravnice .
Uvijek si ziva slika dodira sto ima odgovor svakoj mojoj sutnji ,
moj smisao kad zaustim ili urlik u bespucu slomljenih emocija .

Svatko ima pjesmu i svatko ima rijeci , a ja tebe , ljubav jedinu .
Onaj prvi koji ima pravo u ocima vidjeti svjetlo nema tu velicinu ,
kao ja , kad me obasipa moja ljubav jedina , jedina moja ljubavi .
Rijec po rijec umivas pjesmu s mirisima svog zanosnog osmjeha
i rukopisom ljubavi pretvaras ih u slatke bukete predivnih latica .

Prostires se sa skripom prvog prosinackog snijega , ljubavi moja .
Skupljas sve zvukove sto se stoljecima skrivaju u starim sumama
i ljekovita si jer donosis maglovitim jutrima neuhvatljivi sjaj rijeke .
Budis sapatom proljeca lastavice dok njihova krila drhte u zavjetrini ,
a pospanost vlati pokrivas , svaku posebno , svojim plavim zjenicama .

Ljubavi moja jedina , izmirujes me u snovima gdje daljine ne postoje .
U vjetru sto mojom dusom struji olujna si snaga i vladar svim morima ,
pomices u meni kamene otoke i u njihove se uvale zalijeces uzdasima .
Kad zakoracim u nepregledne dubine hladnog i beskonacnog svemira ,
ti me docekujes ljubavi moja jedina i u tebi jedinoj prepoznajem zvijezde .

Zato me povedi do kraja jedina moja ljubavi i istisni komadice straha .
Izvuci mjesecinu i samo s tom srebrnom zavjesom moje tijelo podari ,
privuci me i svjetlucavim poljupcima razmnozi , podigni i nebu prinesi .
Ostavi tako ovjencanog , kraj jezera i na obali rijeke , na vrhu planine ,
uz polja i boji suncokreta , na kapi vjecne misli i u tvom srcu koje volim .

Poslusaj ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto te imam .
Cijelog si me u svoj divni vijenac ljubavi isplela , cijelu te u sebi imam ,
kao dah bijelog jorgovana u meni postojis i mirises , jedina moja ljubavi .
Moje te usne prije spavanja k sebi zovu i na tvoje grudi s tobom lijezu ,
ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto me zauvijek volis .
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:37 am

Ljubavni san poljubaca

Lezimo usred proljeca,
slatkom ceznjom srca pokriveni.
Pocetak je svibnja
i nas san nema kraja.
Kao uvijek i veceras ti dajem
svoju krisku neba
i s rukama punim sjajnih zvijezda njezno grlim,
a ti se kao ptica na mene spustas
i krilima, poput svile mekim,
oba moja obraza ljubis.
Kao svaku vecer
i veceras te u dahu mirisnog osmjeha,
nosim rubom nocnih divljina.
U ljubavni san, mila,
gdje nase duse ne mare za umor,
a nasa tijela, plove glatko mjesecinom.
Drzim raskosnu duzinu izvijenog struka,
a ispod mojih vrelih poljubaca,
s bujnim obrisima svibnja prolazis.
Osjecam u tebi zelenu travu natopljenu suncem
i zelja mi je zagrliti tisinu tvojih zjenica,
pa pretacem misli u uzdahe svojih prstiju
i polako silazim do tvojih dolina,
ciju ljepotu pamtim u njihovim dodirima.
Kao uvijek i veceras me docekujes
s ljubavnim snom poljubaca.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:38 am

TISINA MIRISNIH DODIRA



Zaplicemo se potpuno iskreno,
u ljubav zvijezda.
Isprepleteni tisinom mirisnih dodira,
poput njeznosti,
u toplim poljupcima,
tecemo nasim tijelima.
Grlis svaku moju brazdu
i ja tebe grlim,
pa preko ravnice bijelog trbuha
prilazim dnu koljena
i sjajnim milovanjima
zavodim nebeske proplanke grudi.
Ljubim te vrelinom,
jer si u meni pozuda
i ti mene ljubis
krosnjama crvenih usana.
Tiho ispijamo uzitke i volimo se,
na mekim obalama zrelosti.
Grlim te prstima
i ti mene grlis, zrakom i mjesecinom
i ljubis me ove noci,
u kojoj i ja tebe ljubim.
Volim te i ti mene volis
i kad u nama sutra zakoraci jutro,
ponovno cemo se iskreno voljeti
i poput njeznosti,
zaplesti u ljubav zvijezda.

Zal Kopp
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:38 am

VJECNA POTREBA LJUBAVI


Znas me kraj prozora pronaci i poljupcima najaviti svoje rijeci ,
rukom ustrajno obuhvatiti moje zelje i pretociti u milovanja .
Mislis i spavas u meni , pokretima uklanjas naboranost cela
i na vrhovima prstiju stalno setas mojim zaljubljenim bicem .
Kad poklekne dan , pogledom se zaputis nasom posteljom ,
razgrnes mjesecinu i po tko zna koji puta zakoracis zenstvenoscu ,
probudis moje tijelo i njezno zavedes titravim plesom strasti .
Osmjehom zrele snage zaiskris svojim vitkim preponama ,
a njihovu blagost prospes po meni , ocekujuci svaki moj drhtaj .


Dok sa uzdasima odsjedam u grudima i gnijezdim vjecnu mladost ,
ti izvlacis san i njegovom mekocom pokrivas moje uzglavlje ,
prislanjas me kao tisinu u dubine mora i pocinjes teci dusom .
Osjecam misli s kojima si zapocela hod i njihovu odanost putu ,
vidim u svakom dahu kako nastaju praskozorja mirisne pozude ,
kruzim utrobom kojom se prolamaju odjeci beskonacnog neba
i nalazim mir pod nevinim krosnjama tvojih uskovitlanih ceznji .
Tu udisem pocetak svog budjenja i ostajem zaklonjen toplinom srca ,
kao zvijezda snivam obzorja sa kojih njena daleka svjetlost suti .


Natopljen svjezinom sokova najvelicanstvenijih zemaljskih vrtova
prelijevam se s okusom slasti u boji marelice po tvojim bedrima ,
uranjam u ta prekrasna polja i obazrivo prinosim brazde usnama .
Sastajemo se u svakom otkucaju srca i usporenim ritmom slazemo ,
izranjamo zagrljenih prstiju i tijela uvlacimo pod okriljem uzdaha .
Zapoceti san nastavljamo njezno s nasim iskonskim poljupcima .
utrobe nam jece , grudi rastapaju i mi ustrajavamo putujuci tiho ,
po nevidljivim horizontima , jedino nama dostupnoj beskonacnosti ,
jer smo iskreno osjecajima zagrljeni , za vjecnom potrebom ljubavi .
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:38 am

KAO DA SI KRAJ MENE ZASPALA


Kao da si kraj mene nedavno zaspala ,
ponovno osjecam tvoje toplo tijelo .
Moji te snovi izvlace iz svojih umora
i u moje zagrljaje , uzbudjeni dovode .
Zavodljivom ljepotom zenske snage dodjes
i kroz snene poglede samnom zavladas .


Dolazis mi dodirima i milujes uzdasima ,
pokrivas strascu moja muska mastanja .
Uvijas se i mojom kozom prstima pleses ,
a prije svakog uzdaha usne mi nudis .
Preko njeznih obrisa uzdrhtalih koljena ,
donosis meku put svog ravnog stomaka .


Pod sobom osjecam rastopljene slasti
i tiho smirujem uzavrelost noci po sebi .
Grlim bedra , razgrcem mirise po njima
i uranjam medju travnate proplanke .
Rastrcan tako , sa zorom milujem grudi
i bjelinom njihovom, oblazem dlanove .


Cini ti se , moje su usne malo zaspale ,
pa ih medom moras neprestano dojiti .
Pristajem , a za uzvrat po tebi plovim
i svakim valom u tebe ljubav unosim .
Kad se mjesec sa horizontom sastane
u sebe te sklonim i za vecer sacuvam .
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:39 am

NOC JE NAGODBA ZA MOJE SNOVE





Noc je nagodba za moje snove
i u njoj me vrelina tvojih poljubaca stiti,
a ljubav tvoja, u meni izaziva silno rusenje sumnji.
Potrebni su mi tvoji mramorni trenuci
i tvoja svjetlost da po meni bdije,
potreban mi je tvoj glas,
kao potvrda vjecne smjelosti,
pa, iako sada sutis,
ja te moram pitati,
jesam li te vec negdje volio, ljubavi moja
ili samo neobicno drhtim?
I jesam li nekada davno
razgrtao mjesecinu po tebi,
kad na tvojim usnama
prepoznajem isti onaj osmjeh,
u kojem nikada nisam sam.
Zbrajam godine i pokrete
i neznam, osjecas li moju stvarnost,
divlju i raspjevanu,bez straha,
u ovom nasem krevetu prepunom ceznje,
crvene i slatke,mirisno oznojene,
slutis li misao, medju nasim tijelima,
veliku i spokojnu,hranjivu misao,
slutis li,ljubavi moja
nasu tjelesnu besmrtnost?
To sto ljubimo, to smo mi,
zgrceni u bojama i njezno rasporedjeni,
poslagani po zagrljajima i dodirima uokvireni,
u dubokom miru, u milovanja pretvoreni.
Dok te cijelu posjecujem,pitam se.
jesam li te vec nekada bez prestanka imao, mila moja
kad se ovoliko u tebi uspinjem
ili sam samo sunce otkinuo,
pa tvojim stablom iz korijena trcim?
Jesi li se sjetila draga,
zasto me snagom pozude uzdizes ramenima
i tako iz mene, sve udaljenosti brises?

Zal Kopp
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:39 am

Boje ljubavi



Nista nije vazno, kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja,
jer svako disanje tada ima svoj ritam, ponekad blag, ponekad trom,
ali ipak skladan i nas ritam, sto uci dusu vjecnom privikavanju.

Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo,
neznam, ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bicem,
nasrnem divljacki, pa se u strahu, da ne pokleknes, povucem i utihnem
i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju.

Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo, ja te volim
i ne mogu bez tebe i vjecno sam ti zahvalan sto u meni odavno postojis.
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima.

Neponovljiva si, neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna, otkrivena
i zaceta u svakom mom pokretu, posadjena korijenom moje velike ljubavi,
izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistala,
dohvatila vjecni smisao i pomjerila granice mog beskonacnog svemira.

Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trcis svojim toplim usnama
i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja,
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja, jezerima mojih dugih iscekivanja
i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe.

Jedina moja ljubavi, samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim,
kao covjek svaku sumnju odbacujem, kao ljubav tvojom dusom odzvanjam,
kao miris tvojim tijelom ustajem, kao vjetar tvojim se nebom propinjem,
predivna moja, nista mi u zivotu nije vazno, osim tebe i boje tvoje ljubavi.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:39 am

Dah proljeća



Jos sam jucer drhtao
i kao rijeka nemirnih uzdaha
takav obale oplakivao,
a danas,
rukopisom svoga srca,
na mekom papiru svoje duse
tvoje biserno ime ispisujem
i kazem ti,
kako za tebe imam osmjeh
u onom lopocu sto je jaci od svake trave koju znam
i kako narastam dahom tvoga proljeca u svom snu.
Ljubavi, mozda ti se cini da placem,
ili moj glas u ponoci nestaje,
ali ti zaista plovis mojim zjenicama
i znam,
da je svako slovo kojim pisem tvoje ime,
zlatno slovo tvoga imena u mojim otkucajima.
Ako sumnjas, upitaj svoje oci
i moje prste sto se u plavoj noci lome,
i tad mi reci zasto lutas ruzinim vrtom
i dajes mi svoje usne slatkih poljubaca,
zasto tvoju kosu zvijezde pletu,
a na tvojim grudima lisce lipe spava
i zasto se odjednom bistrom rijekom cutis
i gledas jutro u granama proljeca.
Dopusti jasnoj vrelini mog daha da te uz mene privije,
kazi svojim mislima neka zagrle moje tijelo
i ja cu ti prici crvenim jabukama
i njihovm sokovima natopiti tvoje pore.
Ne cekaj uzalud, ljubljena moja,
vec u boji mojih obraza ugasi zedj,
lezi u moje ruke i radosno zamirisi
i tada ces osjetiti,
kako s njima tvojim tijelom pjevam,
kako se u mojim prstima tvoje ime budi,
kako ih tvoji otkucaji mojom dusom slazu
i tebe,
u dahu proljeca,
mom zivotu daju.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:40 am

Godina trešnje



Kad se u mom pogledu nasmješi ptica.
pa s mirisom trešnje posjeti visinu jablana
i obavije letom cijeli svijet.
više ne tražim obrise tvog tijela.
jer opijen travnjem osjećam.
kako vriješ na mojim usnama
i u poljupcima vjetra.
prepoznajem dolazak tvojih prstiju sa svibnjem.
Pod vrelinom njihovih dodira.
otvaram sve proplanke u sebi
i postajem lipanjski val.
rascvjetan u rijeci osjećaja.
pa s njim. na obale tvojih grudi pristajem
i svom silinom.
dubinu nježnog toka prostirem.
kupam tvoja bedra
i nebom svoje kože polažem.
U svakoj srpanjskoj zvijezdi.
koja osmjehom treperi tvojim stasom.
snom suncokreta započinjem kolovoz
i sa zlatnom bojom rujna
mekim stomakom plešem.
a svojim drhtajima.
cijelom tvojom ravnicom sjedam
i mjesečinom. pletem niti u zagrljaje
i sočne plodove požude slažem.
S godinom trešnje.
ja u tebi. sve jače dozrelu dunju grlim
i beskrajnim grozdovima ispijam listopad.
njišem svojim bokovima
i tiho. u studeni nosim.
Izvijam dlanove
i u dukatima. oko tvoga vrata sebe nižem.
u mirne drvorede breza
i sjajnom bjelinom prosinca oblačim.
Uvodim te u prvo siječanjsko svitanje
i sa kristalima pahulja.
strasno ljubim.
plamtim iskrom veljače na tvojim obrazima
i sakupljam snagu ožujka.
da s prvim poljupcem proljeća.
u godinu trešnje.
samnom. ponovno uđeš...
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:40 am

Okvir tvoje ljepote


Donosim zraku sunca
u okvir tvoje ljepote,
a po vodi jezera moga oka
tvoj pogled pronalazi utociste
i u tisini drhtavih valova
kroz moje misli
putujes mirisnim dodirima.
Na horizontu mojih strasti
pojavljujes se odsjajem mirnoce
i kao zelja moga vrelog tijela
prilazis rubom bokova.
Zaustavljam vrijeme,
i unosim trenutak vjecnosti
u okvir tvoje ljepote.
Hocu da zauvijek ostanes u meni,
jer tijelo s kojim ispunjavas moje ruke
smiruje prostor moje duse.
Kud god prodjes moje srce ozaris,
a tvoje grudi, tvoje me grudi
nikako ne zaboravljaju,
u njihovim dolinama je sama naslada.
Gledam bradavice kako se umiljavaju,
kako svu ljubav tvoga tijela
nesebicno u mene osmjehom toce.
Slusam njihove nabrekle uzdahe,
smatraju se mojim najsladjim vrhovima.
Kad god podjem u okvir tvoje ljepote,
opijaju vode jezera moga oka.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:40 am

Niti mirisa


Tvoje se prekrasno tijelo
ljupkom tišinom uvuklo u našu postelju
i toplim oblikom beskrajnog osmjeha
izaziva nestrpljivost mojih dlanova.
Ne osjećam nekadašnje postojanje sila bola,
i nemam riječi za ovaj dar u svojim očima,
zato šutim i divim se,
pokoravam vratolomiji uzdaha
s kojima polako prodireš u moju svijest.
Ne trebam moć proricanja,
u meni su sve tvoje obline
i hladnoća me ne može dotaknuti.
Slobodno udišem nebeski svod prosinca,
jer u našem zajedničkom tkivu
s kojim smo večeras zaustavili vrijeme,
dražesne su misli
niti mirisa u čistoći ljubavi.
Mi smo jedno i priznajem,
usamljena sloboda nije ono u čemu uživam.
Obožavam krhkost tvoga struka
i vječnost trenutka s kojim te poštujem.
Moguće je da ne znam broj zvijezda
s kojim se sada gledamo,
moguće je i da su godišnja doba
u nama izmiješana,
ali pošto si u meni jedan otkucaj,
neumorno te grlim vlažnim usnama
i prelazim granicu
iza koje praznina više ne postoji.
Bez obzira što po našim leđima
prolazi posljednja ovogodišnja noć,
očarava me pitkost tvojih mekih obala,
uzima u korijen svog ljuljanja
i kada bih sada morao otići
ovako razliven po tvojim njedrima,
ponovno bih u svim svojim snovima
samo tebe tražio,
jer ono što me vječno obnavlja,
to su tvoja žarka milovanja.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:40 am

Uzalud je odsutnost tvoja



Uvijek kad ostanem sam,mila,
kroz nesanicu doleti plava ptica
i tvoj osmjeh na postelju spusti.
Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,
kad noć neizdrživo boli,
tvoj stidljivi obris
čudesno procvjeta u noći,
i krv tako glasno u meni provri
da s okusom mjesečine
tvoja moćna prisutnost
zavede moje puste ruke
i moji uzdasi u njima zaječe.

Toliko tvoga u njoj postoji,
toliko tvoga mome biću daje
da je uzaludna odsutnost tvoja.
Uzalud je i usamljenost moja,
uzalud je mrak što sjenama hara,
jer kad se srce razmaše tamom,
uzalud je prisutnost njena.
I kad noću zaplaču zidovi,
kad zavjese navuku tugu,
ponašam se kao da si kraj mene,
jer tvoja topla prozirnost
kroz polusan miri moju dušu.

Volim kad se svlačiš u škrtoj tišini
i kroz nebo ljubim tvoje nježno lice.
Uzalud je tada ranjivost moja,
nestaje pustoš mojih sjetnih usana.
Uzaludna je, jer tvoja je milost
kao kriška mlade mjesečine zanosna.
Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,
u vremenu si moga sanjanja,
i s njim čekam miris plave ptice,
jer kad tvoj osmjeh
pažljivo na moje grudi spusti,
uzalud je odsutnost tvoja.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:41 am

Tvoje slavne ruke


Daruj me tvojim slavnim rukama,
jedinom željom moga tijela.
Oslobodi od čekanja tople dlanove
i pred požudu mojih prstiju
iznesi mirisne ženske latice.
Natjeraj svoje usne
da te sa mnom vežu,
da se nježni slapovi čežnje
na prolistalom tijelu množe.
Pokloni mome uzglavlju
razbuktanu svoju šutnju
i beskrajno tiho drhti.
Ljubavnice moja, uroni dušom.

Pusti me u svoju toplu kožu,
zbog nje večeras poput vatre gorim.
Pusti dah vjetra što u tebi struji,
neka se moja ljubav beskonačno sladi.
Uznesi me zanosnim tijelom,
u naručju moje oči ljubi
i kao plavetnilo neba,
poljupcima se po meni razlij.
Čim se tvoja raskoš
strašću žene na mene spusti,
svaki ću tvoj uzdah vjerno zagrliti srcem,
a moj san, moj će te san
ljubavnim žarom zauvijek sanjati.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:41 am

Spirala snova

Veliki je početak
u nitima tišine,
u ljubavnom naručju
osmjeh budi.
Veličanstven trenutak,
dragulj je visine
s kojim ću u tebe ući.
Iskreno me u ljubav uzmi,
u mekom zanosu
pravedno na bokove razdijeli.
Ljubavnicu u tebi budim,
poteci mirisima znoja,
vrhom bradavica zapleši,
i ljubavnika u meni
strašću probudi.

Užari vatrom zagrljaje,
razbuktane ruke želim.
U spirali snova
nebesko crvenilo
na grudi navuci.
Nježno usne raširi,
jednostavno s njima
po meni zapleši
i kad divlje baklje,
dvije usne izgube riječi,
zatvori oči labud ću biti.
Otvori ruke, u ritual me primi.
Iskreno ljubav uzmi,
u mekom zanosu
pravedno bokove razdijeli.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:41 am

Moj zaljubljeni pogled

Zauvijek si moje tijelo natopila zvijezdama
i ritam moga golog disanja preuzela srcem,
pa te sada svojom nagošću neumorno grlim.

Otkad sam primljen u naručje tvojih usana,
strašću zrele ljubavnice moje bokove budiš
i sluh vječnog vremena u tebi trajno ćutim.

Ništa više ne trebam, za zemljom ne čeznem,
stalno se uzdižem dodirima požude u tebi
i pokretima plavetnila, tiho kroz tebe plovim.

Ovdje, ljubavi, na obroncima zlatne postelje
gdje vrlim poljupcima neprekidno kipiš,
darujem ti svoj veličanstveni osmjeh sunca.

A bujne brežuljke tvoga prekrasnog tijela,
tu drhtavu prisutnost mog nemirnog sna,
prema izvoru blaženstva, prstima vodim.

Kad te u vrelo naručje svojih usana primim,
i moj pogled tvoju nagost zaljubljeno prekrije,
najviše se sladim ritmom tvoga golog disanja.

Tada više ništa ne trebam i zemljom ne hodam,
već poput mjesečine, srebrnim sjajem se izvijem
i staništa nebeskih ptica, šutnjom oblaka slijedim.

Kao nijednu vodu, tvoje grudi istinski ispijam,
kao nijednoj vatri, tvom struku se prepuštam,
kao nijedno svjetlo, tvoj dah u meni uzdiše.

Nestajem kao kap između titranja i tišine,
i sam u zagrljajima tvoga prelijepog tijela,
ispunjen tvojim životom, presretan sanjam.

Kao nijedan zrak, uzlijećem s tvojih obrisa,
kao nijednog dana, moj san se opija tvoga mirisa,
kao nijedna misao, tvoja me ljubav u sebi rađa.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:42 am

Prvi gutljaj jutra


Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.


Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:42 am

Proljeće tvoga struka



Slušam te okružen tvojim usnama,
slušam kako tvoja unutrašnjost neumorno diše,
vitka i mirisna, uvija me kao pramen kose.
Ne usuđujem se prekinuti izazovni ples bokova,
jer ne želim zaustaviti uzburkano tijelo,
tek je iznjedrilo školjke predivnih grudi,
prednost zbog koje tišina kroz mene struji.
Iskreno ti moram priznati,
kad s prvim sutonom siđu na moja ramena,
tvoje grudi u mom osmjehu,
tako neopisivo jednostavno vrućinom plamte.



I što se s mojim rukama tada dogodi!?
Što se događa na tvojoj toploj zemlji
gdje izvori postaju rijeke?
Pitam te, što čini posebnim bijeli zanos
da moje ruke tako neumorno vrište?
Kad osjete tvoja drhtava i razbacana bedra,
kad silina sićušnih kapi zanjiše moj pogled,
odjednom nestanu na slatkim obroncima požude,
trče i nemoguće vrište u njihovim krošnjama,
a ti lukavo, samo za njih divni sjaj raspleteš
i poput riječnih galebova iz sebe ispustiš krik.



Bože, one presretne skaču i ponovno nestaju,
moje ruke u tebi uzavrele prste zaranjaju,
svaku noć u tvoju dolinu duboko se uvuku.
Jedva ih pod svojom kožom stižem smiriti,
jedva tvoju beskrajnu i zanosnu ljepotu ulovim.
Prvo im uzdahe tvog trbuha ponudim,
a zatim okupam u proljeću struka.
Na tvojoj toploj zemlji sve je puno lakše,
moje vruće usne postanu uzbuđeni slapovi,
po tvome golom tijelu ruke bujicom teku,
a moje golo tijelo u tvojoj mekoj travi sanja.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:42 am

Duša ima. . .

Sve što ima dušu, duša ima.

Duša ima boju i miris ima.
Ima san i sva u njemu teče.

Duša ima srce i osjećaje ima.
Ima misli i u njima sebe.

Sve što duša ima, dušu ima.
Duša ima dušu i osmjeh ima.

Sve to duša ima i sve dušu ima.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:42 am

Osmjeh tvojih noćnih dodira

Snaga vjetrova
u mojim rukama,
izvore tvoga zrelog tijela budi
i vještinom neobuzdanog sna
kao vijugavi sjaj,
tonem u prekrasne vrtove.

Nestajem u strunama jutra,
a osmjeh tvojih noćnih dodira,
tvoja srebrna put,
bezbrižno po meni klizi.
Postaješ žeđ
mojih mekih uzdaha.

Glas s kojim noćas nastaješ,
nevidljiva roso,
zlatni suncokreti slute
i sa crvenih usana
ljubavlju kaplju,
u ljubav nas zaklinju.

I nabujala duga,
dah mirisnih boja,
u mojim očima
beskrajnu tišinu slijedi.
Usnulom lišću šapuće
sva biserna znanja o tebi.

Ne smeta nam
što se noć rastapa,
nadmašili smo zemaljsko
i sva srca u sebi.
Zauzeli smisao zvijezda
i sad u gaju neba pjevamo.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:43 am

Isprepleteni zagrljajima postelje


Kao što vjetar uporno gura nebo,
divljom snagom spajamo prepone,
i noć nas više ne zadržava za sebe,
jer se u osmjehu plavog sunca znojimo.

Putovi su naši drhtave karte jezera
i beskrajnim smo krvotokom vezani,
a noge, isprepletene zagrljajima postelje,
napuštaju mjesečinu i noć pobjeđuju.

Otkrivamo mirna staništa u sebi,
pa s oblacima ptica natapamo oči,
govorimo srcu kako da u nama diše,
kako da u njemu proklija miris čežnje.

Kratko je vrijeme u kojem se sanjamo,
i naši su gusti uzdasi složeni u klasje,
kratak je nebeski san otkad se kušamo,
otkako smo čvrsti poljupci na usnama.

Ponekad sjeta na užarene obraze svrati,
ali se ne pojavljuju šutnje uspomena,
jer topli su prsti što šapuću ljubav
i zeleni je travanj u našim rukama.

Koljenima smo polegli probuđenu rosu,
pa po golom bilju raščešljavamo zoru,
u samom smo pogledu nasmijanih krošnji,
prelazimo dugu i stenjemo šumom lišća.

Iz naših milovanja ljubav se ne iskrada,
svaki je njen oblik za nas ljubav sveta,
beskonačna potvrda u nama samima,
vjerna je žudnja svim našim dodirima.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:43 am

Meki miris grudi


Ove noći spavaju u meni polja,
a sa neba tvoga zlatnog tijela,
u blagoj magli dolijeću ptice,
jedna po jedna, uzdišu čelom.

Dok iznad mene večeras letiš,
inspiracijo moja neprolazna,
znam što značiš za moj san,
zato sporo i sve dublje dišem.

Govore mi ruke nerazdvojne,
osmjeh tvoje duše gnijezdo je,
a cvrkut tvoga slatkog tijela,
to je strast što bjelinom grli.

Ove noći kao nikada do sada,
preko mojih uspavanih polja
razlila si pučinu suncokreta,
inspiraciju moju neprolaznu.

Jednostavnom toplinom, mila,
zaustavi vjetar u šumu breza
i sve naše čežnje zapali u nama,
u velike dodire ljubavi pretvori.

Večeras trebam miris ljubavi
kao zrno neumornog sna,
potrebna mi je boja tvoga glasa,
i sva prisutnost nježnih riječi.

Ove noći dok nada mnom kružiš,
plava ptico okupana mjesečinom,
sa tvojih krila ispijam sjaj,
inspiraciju svoju neprolaznu.

Šutim i slušam, usnama pjevaš,
i ništa sretnije od mog pogleda,
ništa slađe od boje mirisnog zlata,
radosti dodira medenih uzdaha.

Priznajem, posebno si svjetlo,
svjetlo koje čuva naša obećanja
i nikada nećemo prestati život,
jer ga svojom dušom uživamo.

Zato noćas, inspiracijo neprolazna,
kao sjajna tišina na polja sleti,
natopi brazde mekim mirisom grudi,
njihovom neprolaznom inspiracijom.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:43 am

Na postelji sunca



Prstima hodam po tebi,
prst po prst,
toplinu svoga srca slažem.
Ležiš kraj mene,
u jezeru tvoga oka
drhti zraka sunca,
i voda mog pogleda
tvoj pogled dira.
Mirisna strast
u tvoje misli hoće prijeći.
Žurim zaustaviti vrijeme,
trenutak vječnosti
u odsjaju mekog tijela.
Zato me primaš
u splet uzdaha,
uz rub moga boka šumiš.
Kako je lijepo drhtati
na postelji sunca,
dok u ljepoti milovanja
tvojom požudom strujim.
Dolinom naslade
kao nabujali potok
u tvoje ruke ulazim.
Sa osmjeha moga tijela
prija ti slatka ljubav.
Iznad sebe osjećaš
kako te grlim nebom
i dišem poljupcima.
Tvoju dušu
moje tijelo puni.


Sa osmjeha tvoga tijela
ljubav mi slatko prija.
Zato te primam
u splet uzdaha,
uz rub tvog boka šumim.
Liježem na tebe,
u jezeru moga oka
drhti zraka sunca,
i voda tvog pogleda
moj pogled dira.
Žuriš zaustaviti vrijeme,
trenutak vječnosti
u odsjaju mekog tijela.
Mirisna strast
u moje misli hoće prijeći.
Hodaš prstima po meni,
korak po korak,
kao nabujali potok
tvoje ruke ulaze u mene,
toplinu tvoga srca slažu.
Kako je lijepa požuda
u ljepoti osjećaja
dok tvoja drhtanja,
na postelji sunca
dolinom naslade struje.
Osjećam poljupce
u zagrljajima neba,
iznad mene dišeš
i moju dušu
svojim tijelom puniš.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:43 am

Tvoja milovanja

Zakoračila si mirisnim tragom struka,
i tako se zaljuljalo naručje moga osmjeha
kao da se rijetka prozirnost,
to neponovljivo drhtanje tihe vode,
valja nebom moga pogleda.
Neprekidno udišem sedef valova
i žedan ronim u tebe,
a ti zauzimaš moje zjenice
i otkidaš komadiće u njima,
pa ih neprimjetno,
nizom toplih uzdaha,
slijevaš u svoje usne.
Pažljivo sakupljam titranje
tvojih anđeoskih dodira,
i ako nastaviš tako,
slijedom vode i uzavrelog zraka,
pohvatat ću obrise zlatnih tragova
i mrežom čvrstih prstiju,
sve do jednog,
unijeti u rastopljenu želju moga tijela.
Zaogrnut bisernim kapima trzanja
i osnažen muškošću,
svu ću tvoju žensku snagu
dubinom vira preseliti u sebe,
jer nisi samo vrelo rumenilo
u bunilu jedne lipanjske noći,
već trajno usađena molitva
u ljubav muškarca koji te voli,
koji je zaljubljen
u tvoje zrele bijele bokove.
Mozaik si nježnih pokreta,
oplemenjuješ obrise postelje,
a ja uživam u poljupcima
žene koju neizmjerno volim.
I dok šećem u tvom zagrljaju,
namjerno šapućem prstima,
želim da te do jutra vrte u žudnji,
jer kad su nježni u igri s tobom,
tad me kao ljubavnika
u svoja milovanja primaš.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:44 am

Večeras ne ću bez ljubavi zaspati

Večeras ne smijem zaspati bez ljubavi,
ostavila si ptice i njihov glas u meni,
a prije polaska obećala mi u vazi lišće.
Izbrojio sam šume svih kontinenata,
bit će najljepši park na našoj postelji,
i pozdravit ću sve to ubrano lišće,
kad šuštanjem donese bjelinu tijela.

Večeras ne želim zaspati bez ljubavi,
topli je miris tvoga željenoga bića
ovio moj san vitkim bijelim rukama.
Umivam se dodirima njihove mekoće,
a ti s pticama preko na susjednom nebu,
čas očima sokove lišća nemirno sanjaš,
čas srebrnim perjem moju želju grliš.

Večeras ne ću zaspati bez ljubavi,
osjećam kako me kroz lišće dozivaš,
i moj pogled zaustavljaš na svom nebu.
Ponovno te srećem i ponovno imam,
usnama ljubim obrise tvoga srca,
a kiša sa tvojih krila pada na uske ulice
i donosi smirenje nad krošnje grada.

Zbog toga ne mogu zaspati bez ljubavi,
ne umijem, mila moja, bez tebe snivati,
jer tamo u gnijezdu neobične noći,
gdje tvoji poljupci dubinom postoje,
u šuštanju lišća rađaš ptice za mene
i njihovu ljubav u moju dušu slažeš.
Večeras ne ću bez ljubavi zaspati.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
CRNKA

avatar

Broj poruka : 3376
Datum upisa : 14.11.2007

PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Pon Feb 18, 2008 10:44 am

Za cijeli život

Neka me ove riječi barem obrisu tvog osmjeha daju,
pa se sada u svoje umorno sjećanje s njim zaputi.
Ništa, osim ove pjesme, nemoj pustiti srcu da sluti,
neka osjeti kako sam s ovom pjesmom došao na kraju.


Romantična ljubav, cijeli život utočište traži za mene,
vodi moje srce i s otkucajima koji su joj odmah prišli,
priljubljena lebdi uz moju dušu i oblikom svojih misli,
s izvora samog maštanja, odvodi me u obrise njene.


Putuje i moje osjećaje nenadmašnom ljepotom mami,
prostranstvima samoće odjekuje kao melodija nade,
umjesto tuge, donosi mirise radosti koji me slade,
a kristalnim pogledom ljubavi osvjetljava put osami.


Ovdje na zemlji, gdje su nerazumni podivljali sati,
pa pod krinkom prolaznosti uzdižu niske strasti,
ona je krik u osamljenoj noći koji ne smije pasti,
jer ako on utihne, s njim će i ona zauvijek nestati.


Nedavno se svom svojom milošću obratila u noći,
nježno sa raskrižja neba i zvijezda me pogledala,
milujući svojim blagim sjajem tada obećanje dala,
prije nego utihnem donijeti će kraj mojoj samoći.


Nikada nisam čuo pjesmu kao što su njene riječi,
niti osjetio toliku utjehu i takvim zanosom da struji,
u njenom sam obziru nazirao kraj dugotrajnoj oluji,
prihvatio njenu ruku i pošao ususret obećanoj sreći.


Na početku, dok sam se još bojao uspravno hodati,
iznad zvijezda, tamo gdje se rađa svjetlo u nemiru,
pokraj samog izvora tišine, u dubokom svemiru,
pokazala mi je ljubav kojoj ću se potpuno predati.


Pristao sam i dotaknuvši Pegazova prozirna krila,
zapuštenim proplancima duše tiho rascvjetao rosu,
zagrlio nježnu ljubav, poljubio u srce tako bosu
i upio blagost njenog glasa s toplinom njegova bila.


Diveći se bogatoj ljepoti naraslog ljubavnog glasa,
spojili smo nježne duše mora i ravnice u jedno tijelo,
s nadom da će naša puna srca bezbrižno i smjelo
poletjeti pod okriljem uzdaha i razbuktalog stasa.


U tim trenucima oko nas je zaplesalo plavetnilo zora,
po vedrini neba sazvježđa su plela valovima pjenu,
probuđenim osmjehom dirao sam njenu kosu snenu,
uzvraćala je poljupcima srebrnih školjki i snom mora.


Plaštem suncokretova zlata prekrivali smo vlažna čela,
zadnjim komadima jutra oblagali meke drhtave usne,
našim su uzbuđenim bedrima tekle strasti, vrele i glasne,
vječnost je našom beskrajnom posteljom mirisala cijela.


Grlili smo se u snijegu na oštrim vrhovima planina,
s dubinama brazda plesali kao ratari po njivama,
s izvorom rijeke srasli i pučinu obuhvatili u nama,
lebdjeli sjajnim odrazom voda do neslućenih visina.


Sada ponekad stojimo kao grane podijeljeni u dvoje,
vjetrovi pojačavaju snagu i nevrijeme nas polako stiže,
oluja neumoljivo prijeti, a nemirne noći su sve bliže,
čudnim stazama lutamo i ne nalazimo puteve svoje.


Priznajem, smisao kojim smo nekada išli malo blijedi,
ne mirim se sa svime što nas čeka ili će nas snaći,
nemam izgubljeno vrijeme s kojim se trebam naći,
moj trud nije uzaludan, sve više vidim koliko vrijedi.


Pogledam li unatrag, svjetla su odavno pogašena
i mjesečina ispod koje smo nekada u ljubavi sjali
netragom je nestala, kao da smo nebo poderali,
pa umjesto prozirne noći stoji velika tamna sjena.


Riječi ne teku kao nekada, sada se stide i srame,
a iz mog grla tanke strune šute ili jecaje nude,
prošlost i sjećanje stalno se mojim mislima nude,
dok na poljima duše aveti uspomena stoje same.


Usred srca odzvanja mi nevidljivi nemir samoće,
napinju me strasti, znam gorim zadnjom vatrom,
svaki je uzdah iz mene neizrecivo bolan i trom,
osjećam da u venama postojim uz velike teškoće.


Zahvalan sam ovoj ljubavi što je uz mene i ovu noć,
ali kao da neće ostati, nešto u meni pokreće sumnju,
jer čim svane jutro iznova ću osjetiti neopisivu patnju,
koja mojom dušom poput oštra sječiva pokazuje moć.


A potom na vedrim obalama svih mora i rijeka,
uzdignutih planina i smirenih ravnica, čut će se zvuk
kojim se krik hvali kao najsilnijeg vjetra huk
i nestat ću daljinom kamo vječno ostajem dovijeka.


Neka te ove riječi tankim nitima mojih misli obaviju,
pa se zauvijek svojom umornom dušom k meni zaputi,
jer želim da samo mene i moje osjećaje tvoje srce ćuti,
kao što to moji osjećaji u duši i mom srcu za tebe umiju .
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   

Nazad na vrh Ići dole
 
Zal Kopp
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
HIPERION :: KULTURA I UMETNOST :: KNJIZEVNOST-
Skoči na: